ponedjeljak, 15. prosinca 2014.

Radjard Kipling – Ako


Ako možeš da sačuvaš razum kad ga svi oko tebe
gube i za to krive tebe,
ako možeš da veruješ u sebe kad svi sumnjaju u tebe,
ali da ostaviš mesta i za njihovu sumnju;
Ako možeš da čekaš a da ti čekanje ne dosadi,
ili, ako te lažu, da u lažima ne učestvuješ,
ili, ako te mrze, da ne daš mesta mržnji,
a ipak, da ne deluješ suviše dobar, i da ne pričaš premudro:
Ako možeš da sanjaš – a da snovi ne ovladaju tobom;
Ako možeš da razmišljaš – a da ti misli ne budu same sebi cilj;
Ako možeš da se suočiš sa Trijumfom i Katastrofom
a da se sa prema ta dva prevaranta ophodiš jednako;
Ako možeš da podneseš da istinu koju si izrekao
izvrću podlaci da namame budale,
Ili da gledaš stvari kojima si život posvetio, slomljene,
i da se pogneš i popraviš ih istrošenim alatom:
Ako možeš da sakupiš sve što si stekao na jednu gomilu
i sve to baciš na kocku,
i izgubiš, i opet kreneš ispočetka
i nikad se ne požališ zbog svog gubitka;
Ako možeš da nateraš svoje srce i živce i snagu
da te služe dugo nakon što ih izgubiš,
i da se tako držiš i kad ničeg u tebi ne bude
sem Volje koja im govori: ‘Držite se!’
Ako možeš da razgovaraš sa gomilom a da sačuvaš svoju čast,
ili da šetaš s kraljevima – ne gubeći razumevanje za obične ljude,
ako te ni neprijatelji ni voljeni prijatelji ne mogu povrediti,
ako svi na tebe računaju, ali niko previše;
Ako možeš da dobro iskoristiš svaki
sekund u minutu koji ne prašta,
tvoja je cela zemlja i sve što je na njoj,
i – iznad svega – bićeš Čovek, sine moj!