SARAJEVO - U Sarajevu je danas i zvanično predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku koju je trideset stručnjaka iz različitih oblasti sastavilo tokom jednogodišnje konferencije "Jezici i nacionalizmi", održane u Beogradu, Splitu, Podgorici i Sarajevu.
Danas predstavljena Deklaracija je već podgila veliku prašinu u državama regiona na koje se odnosi - BiH, Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku.
Ivana Simić Bodrožić, književnica iz Hrvatske, kazala je da ako se međusobno razumijemo da to znači da se radi o jednoj lingivističkoj osnovici i da niko od njih nikome ne želi uskratiti, zabraniti jezik.
"Mi samo upozoravamo na raznolikost za koju mi stmatramo da je bogatstvo. Ne želimo narode čistiti od nečega. Jezici se vrlo često ne podudaraju s narodima, što je primjer sa Njemačkom, Austrijom. U Austriji govore njemački jezik što ne čini Austrijance manje Austrijancima. Svi znamo šta se dogodilo nakon rata, a meni se na neki način čini da se jezik kojim smo govorili raspao, bili smo prisiljeni paziti da budemo čisti. Ja sam u svom prvom romanu pisala o odrastanju za vrijeme rata i tu sam pisala o mojoj baki koja je Hrvatica ali je cijeli život govorila ekavicom i ja kad mislim o njoj, ne mogu razmišljati drugačije nego na ekavici. Jako sam se loše osjećala kad mi je došao lektor i ispravljao to. To čišćenje jezika direktno utječe na strukturu naših misaonih svjetova i to treba ponavljati svih nas koji želimo autentičnost i širinu", navela je Boždrović.
"Mi danas imamo primjere tzv. škole pod jednim krovom gdje su djeca odgojena na način da s njima pod istim krovom odrastaju oni drugi, a vi kad ga nazivate drugim nazivate ga drugačijim i to vas dovodi do stvari koje sam vidjela na Baščaršiji. Gledala sam suvenire i ugledala sam kemijsku koja je napravljena od čahure metka i na kojoj piše Sarajevo. Mi ne želimo rušiti Ustav ili nešto represivno uvoditi, ne želimo bilo koga primoravati na nešto. Mi želimo senzibilarati javnost da postoje drugi modeli shvaćanja jezika. Ne zagovaramo jezičnu anarhiju. Prvih 200 potpisnika su mahom ljudi koji su izuteno obrazovani. Također, mi ne tražimo zajedničko ime jeziku, ne želimo ga nazvati jugoslavenskim, balkanskim, zagovaramo da svaki narod imenuje svoju varijantu jeziku onako kako želi", dodala je Boždrović.
Prisutnima se obratila i Borka Pavičević, direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju koja je istakla kako je "jedno država a drugo je jezik".
"Bila sam prije pet godina u mjestu Orahovac, to je srpska enklava na Kosovu u kojem sva djeca govore francuski i tu sam razgovarala sa profesoricom sprskog jezika koja mi je rekla da me jako mrzim, a ja sam je pitala zašto, na šta mi je odgovorila zato što pišem hrvatski. Ja sam iz one generacije gdje je Zec prevodio literaturu i to je meni ostalo kako sam čitala, a ona mi je rekla da me potpuno razumije i da ona mnogo voli Miroslava Krležu. Mislim da je identifikacija nacije i jezika proizvela nešto što mogu nazvati nacionalističkim kičem a to je kad izgubite moć svog jezika. U Beogradu nemate kafića koji se zove srpski, svuda je international, svuda je biznis. Od granice do granice imate postkolonijalni jezik kojim se danas govori", istakla je Pavičević, prenosi N1.
Deklaracija o zajedničkom jeziku nastala je kao rezultat projekta "Jezici i nacionalizmi", kojem je cilj podizanje svijesti o jeziku, a sastavilo ju je 30 stručnjaka različitih struka. U njoj stoji da korišćenje četiri naziva za standardne varijante - bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski, ne znači da su to i četiri različita jezika. Poziva se na hitno ukidanje svih oblika segregacije i diskriminacije u obrazovnim ustanovama, zaustavljanje vještačkog razdvajanja jezika, prestanak rigidnog definisanja standardnih varijanti i liberalizacija jezičnih praksi.
Deklaraciju je dosad potpisalo više do 200 eksperata za jezik - lingvista i pisaca, ali i aktivista, umjetnika različitih profila iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore.
Deklaracija je dostupna za potpisivanje na veb-stranici projekta jezicninacionalizmi.com.
