Nakon zbirki pjesama „Zdravica utopljenika“ i „Miraz u zvijezdama“, svjetlo dana ugledao je roman „Kompleks gospođe Bovari“, plod trogodišnjeg rada profesorice srpskog jezika i književnosti Aleksandre Marilović. Dobitnica nagrada „Stanislav Preprek“ (Novi Sad, 2012), „Pjesma nad pjesmama“ (Mrkonjić Grad, 2016), „Stražilovo“ (Sremski Karlovci, 2012) i „Velimir Rajić“ (Aleksinac, 2017), koja se bavi i književnom kritikom i esejistikom, a čiji su radovi zastupljeni u brojnim zbornicima savremene književnosti, odlučila je da „zaviri malo i sama u svoju nutrinu i otkrije silne tajne“.
– Onog trenutka kada sam konačno shvatila da pisci nisu ti koji mogu odgovoriti na sva moja pitanja odlučila sam sama da pišem. Iako sam u osnovi liričarka, osjetila sam potrebu za širinom. Tako je počeo rad na romanu. Nezadovoljna svojom nekoloritnom svakodnevnicom drznula sam se ukloniti cenzuru sna. Jer, znate, umjetnička mašta ne može da se miri sa statusom služavke koja danonoćno klečeći riba zaprljane podove svakodnevnice, ističe Marilovićeva.
U romanu „Kompleks gđe Bovari“, prožetom filozofijom sumatraizma i duboko zaglibljenom u magijski psiho–realizam, traži se odgovor na pitanje da li je stvarnost toliko bezbojna kakvom je doživljavamo. Junaci djela su imaginacija psihijatra koji pokušava da razriješi konačan problem o porijeklu zla, nezadovoljan načinom na koji je Flober kaznio svoju junakinju, ne znajući iznaći shodno rješenje.
Tako susrećemo starog slikara za kojeg kruže priče da decenijama nije sišao među ljude jer slika odavno preminulu ženu i sve njihove trenutke koje nisu uspjeli proživjeti, provodeći nas istovremeno kroz istoriju srpske kulture, dok njegova kći Milica usamljena bdi nad njim i piše lirska pisma koja stižu na najneobičnije adrese. U čitav ovaj svijet mašte unesena je i romaneskno – istinita priča iz Šumadije, o čovjeku koji je ručno pravio violine, a sa ovim junacima pomiješan je lik vječitog putnika, muškarca koji je potpuno zabludio u svom raskošnom životu traži stazu pročišćenja i oproštaja. Odlazi na put da bi pronašao samog sebe, a čudom nailazi uporno na Miličina pisma. Svi oni povezani su nevidljivim nitima i uporno se u mašti susreću dok se u stvarnosti mimoilaze, a sa njima, potpuno ravnopravan, diše svijet životinja, vjetrova, biljaka i stvari i svi govore jednim jezikom.
Uskoro se očekuje i predstavljanje djela derventskoj i široj javnosti, a autorka se posebno zahvaljuje opštini Derventa, agenciji „Bilanca“, Narodnoj biblioteci „Branko Radičević“ i portalu “Derventa Cafe”.
B. N. – Derventa Cafe
