Током трајања Блогераме, полазници курса, уз менторство мср Милоша Јоцића и мср Марка Тошовића, сарадника Центра, написали су више од сто ауторских радова, који се налазе на сајту курса – http://blogerama.ff.uns.ac.rs/. Часови на курсу су били замишљени и остварени као модерна интерактивна предавања, где су полазници, читали и коментарисали друге полазнике, уједно развијајући своје способности читања и критичког размишљања.
Prikazani su postovi s oznakom Internet. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Internet. Prikaži sve postove
ponedjeljak, 1. veljače 2016.
У Матици српској одржан јавни час Блогераме
nedjelja, 10. siječnja 2016.
četvrtak, 23. travnja 2015.
subota, 11. siječnja 2014.
Hičkokov zabranjeni dokumentarac o nacističkim logorima smrti
B. A. 10/01/2014 23:10:00
LONDON - Dokumentarni film Alfreda Hičkoka o nacističkim koncentracionim logorima, koji je nastao poslije Drugog svjetskog rata, ali nikada nije bio prikazan, konačno će ugledati svjetlo dana.
Poslije intervencije stručnjaka Kraljevskog ratnog muzeja, film je u odličnom stanju, a kako je rekao kustos muzeja Toni Higit, njegovo prikazivanje poslije rata zaustavljeno je, pošto je došlo do promjene politike prema Njemačkoj.
Za režisera filma izabran je Hičkok, kome je dostavljeno sve što su Britanci i Sovjeti snimili prilikom ulaska u mnogobrojne koncentracione logore.
Bilo je zamišljeno da on film završi u veoma kratkom roku, ali je "majstor horora" bio toliko šokiran materijalom koji je dobio, da nedjeljama nije ulazio u studio.
Kada je film konačno bio završen, saveznici su zaključili da bi poslije Nirnberškog procesa, a u sklopu promjene političke klime, bio suvišan još jedan šamar Njemačkoj.
U Kraljevskom ratnom muzeju osamdesetih godina je pronađeno šest, od sedam rolni Hičkokovog filma i nešto od tog materijala je bilo prikazano na Berlinskom festivalu 1984. godine.
U međuvremenu je pronađen i materijal sa sedme rolne, koja je nedostajala, a stručnjaci Kraljevskog ratnog muzeja su sve obradili koristeći digitalnu tehnologiju.
Premijera filma očekuje se krajem ove godine, jer posao na obradi filmskog materijala još nije kompletno završen.
Za režisera filma izabran je Hičkok, kome je dostavljeno sve što su Britanci i Sovjeti snimili prilikom ulaska u mnogobrojne koncentracione logore.
Bilo je zamišljeno da on film završi u veoma kratkom roku, ali je "majstor horora" bio toliko šokiran materijalom koji je dobio, da nedjeljama nije ulazio u studio.
Kada je film konačno bio završen, saveznici su zaključili da bi poslije Nirnberškog procesa, a u sklopu promjene političke klime, bio suvišan još jedan šamar Njemačkoj.
U Kraljevskom ratnom muzeju osamdesetih godina je pronađeno šest, od sedam rolni Hičkokovog filma i nešto od tog materijala je bilo prikazano na Berlinskom festivalu 1984. godine.
U međuvremenu je pronađen i materijal sa sedme rolne, koja je nedostajala, a stručnjaci Kraljevskog ratnog muzeja su sve obradili koristeći digitalnu tehnologiju.
Premijera filma očekuje se krajem ove godine, jer posao na obradi filmskog materijala još nije kompletno završen.
utorak, 7. siječnja 2014.
Elvis Presley i Lisa Marie ! - pročitajte prije klika na video.
|
Elvis je umro 1977, njegova kćerka
Lisa Marie je rođena 1966.
S današnjom tehnologijom zajednički nastupaju i pjevaju; to je fantastično ! Tesko je vjerovati da se radi o montaži. Rakcija publike kada Lisa Marie uđe na scenu i dio u kojemu ona pjeva su jednostavno predivni ! Bravo za osobu koja je napravila ovu fenomenalnu montažu na svom kopjuteru! Ovo je ujedinjenje (numericko) njih dvoje, a razlika u vremenu je 40 godina. On je tu pjesmu snimio 1968, a ona 2008. |
Biblioteka koja nema knjiga!
FENA - 06.01.2014 14:21
SARAJEVO - Budućnost javnih biblioteka izgledaće poput Epl radnji. Redovi blistavih ajpeda i ajmekova. Stotine drugih tableta dostupnim svima sa članskim karticama.
BiblioTeka u San Antoniju vrijedna 2,3 miliona dolara nema knjige. I upravo to je čini popularnom za posjetioce koji dolaze čak iz Hong Konga kako bi eventualno ideju odnijeli kući.
Digitalne biblioteke već godinama postoje u sudentskim kampusima ali je okrug Beksar u kome se nalazi BiblioTeka ušao u istoriju otvorivši prvu javnu biblioteku u SAD koja funkcioniše bez štampanog materijala.
San Antonio je sedmi po veličini grad u SAD ali je na 60. mjestu po pismenosti, pokazuju javni podaci. Početkom 2000-ih, okolinu današnje BiblioTeke činili su socijalni stanovi i bakalnice a knjižare nisu ni postojale. Deceniju kasnije, kaže projekt koordinator BiblioTeke Lora Kol, većina porodica u okolini i dalje nema vaj faj internet.
- Kako da povećate stopu pismenosti sa tako malo sredstava? - pita ona.
Stanovništvo sada koristi priliku. BiblioTeka je na putu da pređe cifru od 100.000 posjetilaca u svojoj prvoj godini. Pronaći slobodan ajmek u BiblioTeci tokom školskih raspusta je često nemoguća misija, a većina čitača e-knjiga ima po pet knjiga učitanih, prenosi portal Književnost.org.
utorak, 10. prosinca 2013.
Интернет је као најјача дрога
Са Берлинског књижевног фестивала кренула глобална иницијатива „Писци против масовног надгледања”, шта о томе кажу наши књижевници
Илустрација Срђан Печеничић
Берлин– Иницијатива „Писци против масовног надгледања” јуче је позвала све државе и корпорације да поштују право свих људи као демократских грађана, да одлуче колико њихових личних података може да се прикупи, сачува и процесуира.
Више од 580 писаца из целог света, укључујући и Умберта Ека, Маргарет Атвуд, Арундати Рој, Давида Гросмана, Орхана Памука, Џ. М. Куција, Гинтера Граса, позвало је и Уједињене нације да креирају међународни закон о дигиталним правима.
Како су саопштили организатори Берлинског књижевног фестивала, ову глобалну интервенцију организовала је мала група независних аутора, а писци сада траже да им се придруже и други широм света и на сајту change.org/surveillance потпишу овај захтев.
„Надгледање крши приватну сферу и компромитује слободу мисли и ми више не желимо да гледамо оне који доносе одлуке како одбијају да делају”, рекла је немачка списатељица Јули Зех и додала „Морамо да заузмемо став, а ми, као писци, радимо оно што најбоље умемо: користимо писану реч да јавно деламо.”
Танјуг
nedjelja, 24. studenoga 2013.
četvrtak, 11. srpnja 2013.
55.Venecijansko bijenale
Bijenale, generalno gledano, pokazuje konfuznu sliku današnje umetnosti, uz odsustvo svesti o stanju civilizacije, koja vapi za kritičkim sagledavanjem opšte krize u kojoj se nalazi. Venecijansko bijenale umetnosti propustilo je priliku da pokaže kakva bi mogla da bude uloga savremene umetnosti u današnjem turbulentnom svetu, jer se ambiciozno zamišljena koncepcija umetničkog direktora Masimilijana Đionija o "enciklopedijskoj palati" uglavnom svela na prikaz toga šta sve može da bude umetnost i ko sve mogu da budu umetnici.

Uz pojedine izuzetne radove, koji se neminovno mogu naći među više od 150 umetnika iz 37 zemalja na centralnoj izložbi i u 88 nacionalnih paviljona, 55. Bijenale, generalno gledano, pokazuje konfuznu sliku današnje umetnosti, uz odsustvo svesti o stanju civilizacije, koja vapi za kritičkim sagledavanjem opšte krize u kojoj se nalazi, kao i za novim znanjima, perspektivama i idejama, konstruktivnim i hrabrim rešenjima…
Centralna izložba 55. Bijenala "Enciklopedijska palata", inspirisana utopijskim snom italijanskog auto-mehaničara i samoukog umetnika Marina Auritija o monumentalnom zdanju u Vašingtonu koje bi sakupilo sva znanja i otkrića ljudskog roda, pružila je eklektičan izbor umetničkih praksi u rasponu koji seže i stotinak godina unazad, uz istorijske artefakte. Đioni je zamislio 55. Bijenale kao imaginarni muzej koji bi trebalo da inicira razmišljanja o različitim načinima na koji se slike mogu koristiti "u organizovanju znanja i oblikovanju našeg doživljaja sveta". Predstavljajući i savremena, i dela iz prošlosti različitih referenci, kao i radove za koje ni njihovi autori ne tvrde da su umetnost, želeo je da podstakne "imaginaciju izvan realnosti, san o nekoj drugoj realnosti…"
Na 55. Bijenalu našla se tako i ezoterija, kao i niz eskapističkih radova, kako profesionalnih umetnika, tako i mnogih amatera, odnosno autsajdera - kako je Đioni nazvao ljude van profesionalnog umetničkog sveta, pozvavši ih u nameri da pokaže šta je umetnički svet danas - u eri digitalne hiper-povezanosti, odnosno šta su slike u našim glavama, a ne u medijskom i onlajn prostoru.
Rušeći granicu između profesionalnih umetnika i amatera, autsajdera i insajdera, izložba 55. Bijenala, kako je zamislio Đioni, trebalo je da pruži antropološki pristup slikama današnjice, posebno se fokusirajući na imaginaciju i njene funkcije.
"Koji je prostor preostao za unutrašnje slike - snove, halucinacije i vizije - u eri okupiranoj spoljnim slikama? I koja je svrha stvaranja slike sveta kada on sam ubrzano postaje kao slika?", naveo je Đioni o konceptu glavne izložbe 55. Bijenala koja počinje Auritijevom maketom, dopremljenom iz Folk art muzeja u Njujorku. Đioni smatra da ona zapravo "najbolje reflektuje gigantski obim Bijenala u Veneciji i nemogućnost sagledavanja enormno velikog sveta umetnosti danas".
Đioni je na centralnoj izložbi ukrstio savremene umetnike i sa radovima davno preminulih spiritualista, kao što su apstrakcije Hilme af Klint (1862-1944), "proročanski" crteži Alistera Kroulija (1875-1947) ili kaleidoskopska tumačenja univerzuma Augustina Lesaža (1876-1954), pozajmljena iz art-brut kolekcije u Lozani.
Počasno mesto u centralnom paviljonu, kojim je Đioni naglasio koncept "autsajdera" i "unutrašnjih slika", dobio je čuveni psihoanalitičar Karl Gustav Jung, predstavljen "Crvenom knjigom" - ilustrovanim memoarima na kojima je radio 16 godina, a koji prikazuju njegove snove, fantazije i vizije iz detinjstva, na kojima je zasnovao kasniji opus. Transkripti Jungovih vizija i njihove interpretacije i simboličke ilustracije bili su donedavno dostupni samo uskom krugu njegovih prijatelja i rodbine. "Crvena knjiga" premijerno je izložena u Italiji, a prvi put se i verovatno poslednji, našla među radovima savremene umetnosti.
Iako je otvorio vrata tzv. autsajderima, Đioni se nije lišio ni zvezda, posebno američke (Brus Nojman, Sindi Šerman, Pol Makarti, Ričard Sera, Valter de Marija…) i evropske umetničke scene (Fišli i Vajs, Sara Lukas, Stiv Mekvin i Tino Segal, koji je i dobio Zlatnog lava za najboljeg umetnika na centralnoj izložbi).
Sa prostora bivše Jugoslavije nema nijednog umetnika na centralnoj izložbi, a nije zastupljena značajnije ni cela istočna Evropa.
Učesnika iz Afrike i Južne Amerike je ukupno desetak, koliko ih je i iz Azije, što takođe govori o "enciklopedijskom" konceptu. Manjak diverziteta na centralnoj izložbi Bijenala, primetan već godinama, nadoknađuju nacionalni paviljoni kojih je ove godine 88 (pre deset godina bilo ih je 63), uključujući deset debitanata (Angola, Bahami, Bahrein, Kosovo, Kuvajt, Maldivi, Obala Slonovače, Paragvaj, Tuvalu i Vatikan).
Najboljim paviljonom 55. Bijenala, na opšte iznenađenje, proglašen je upravo jedan od debitantskih - Paviljon Angole, u kojem se predstavio Edson Čagas. Njegov rad sa napuštenim objektima koji, razmešteni po gradu, stvaraju nove odnose sa urbanim kontekstom, uklapa se u koncept "sakupljanja" koji je Đioni uveo, ali je mnogim predstavnicima stručne javnosti promakao za vreme vernisaža.
Na kritike o manjku diverziteta na centralnoj izložbi "olimpijade umetnosti", kako se Bijenale često naziva, Đioni je odgovorio statističkim podacima, navodeći da ove godine učestvuju umetnici iz 37 zemalja (2011. bili su iz 22 zemlje, a 2009. iz 30), da je više azijskih i južnoameričkih umetnika nego pre dve godine. Takođe, više je žena nego 2009. i 2011.
Među njima je i Sindi Šerman, poznata po fotografijama kojima se transformiše u različite ličnosti, koja je dobila ulogu kustosa izložbe unutar centralne izložbe, a za svojevrsni imaginarni muzej lutaka, fotografija, skulptura, crteža… pozvala je i neafirmisane umetnike i zatvorenike, kao i popularna imena, kao što su Rozmari Trokel, Robert Gober, Pol Makarti, Čarls Rej…
Pažnju je privukao poljski umetnik Artur Žmijevski video radom o slepim ljudima koji slikaju svet koji ne vide (Blindly), koji pokazuje istovremeno i besmisao i nemoć, ali i odlučnost za bavljenje umetnošću. Na neki način taj rad postavlja ključno pitanje smisla umetnosti danas, pa i samog Bijenala u Veneciji.
Upečatljiv rad prikazao je i poljski umetnik Pavel Altamer, izazivajući kod mnogih posetilaca jezu serijom od stotinak skulptura "Venecijanci" u prirodnoj veličini, napravljenih od plastičnih sivih traka. Svojevrsni "grad duhova" trebalo bi, prema Altameru, da nas podseti da je veliki uspeh shvatiti da telo nije samo vozilo duše.
Veliki prostor dobili su crteži Rudolfa Stajnera, dijagrami koji predstavljaju idealistički san o dokučavanju celokupnog univerzuma. U blizini je i rad Tina Segala, dobitnika Zlatnog lava za najboljeg umetnika na centralnoj izložbi, koji je stvorio jednu od svojih "konstruisanih situacija" sa performerima različitih generacija koji dočaravaju prenošenje znanja, mitova i kulture, kao i univerzalni karakter ljudskog uma i iskustva.
Pažnju je izazvao i rad Olivera Kroja i Olivera Eslera "387 kuća Petera Frica (1916-1992)" s minijaturnim maketama zgrada živopisnog austrijskog gradića, kao i 200 minijaturnih glinenih skulptura u staklenim vitrinama koje su predstavili švajcarski umetnici Fišli i Vajs, ironično se osvrćući na sladunjave momente današnjeg sveta i ljudske istorije, misterije i banalnosti svakodnevnog života. Tako su Ajnštajnovi roditelji prikazani neposredno nakon začeća sina, Žak Lakan kada je prvi put video sebe u ogledalu, grupa krompira koji se pitaju kako su uopšte stigli u Evropu, Mik Džeger i Brajan Džons kako odlaze kući zadovoljni pesmom "I can't get no satisfaction"…
Enciklopedijski koncept i opsesivnost "kolekcionara" kvalitetom prikupljenog odražava se kroz rad pokojnog Ditera Rota koji je za "Solo scene" snimao sebe svakodnevno poslednjih godina života (kraj 90-ih), obavljajući banalne aktivnosti, a svaki snimak je studiozno katalogizirao.
Pjer Paolo Pazolini bio je inspiracija za novi dokumentarac američke umetnice Šeron Sajes, kao i za skulpture Ričarda Sere, smeštene u okruženju mračnih realističkih slika sa morskim prizorom Tjerija de Koridera.
Hito Stejerl u novom radu za 55. Bijenale dala je svojevrsni gerilski priručnik kako biti neopažen u današnjem svetu digitalnog hiper-nadzora, dok Kohei Jošijuki, posredstvom fotografija napravljenih od ultracrvenih snimaka, pruža pogled na seks parova u parku i voajere, kojima i sam pripada.
Posebnu pažnju privukao je "Lenjingradski album" Evgenija Kozlova koji dočarava seksualne fantazije iz dečaštva.
Među radovima na centralnoj izložbi su i crteži božanstava pripadnika Šaker zajednice, demoni na crtežima šamana sa Solomonskih Ostrva, kosmografija Gua Fenđija i Eme Kunc, religijske ikone Jan-Frederika Šnajdera… Svojevrsno strahopoštovanje prema kosmosu primetno je u mnogim radovima, od filmova Melvina Motija do refleksija o prirodi Lorena Montarona i pejsaža Tjerija de Koridea. Niz radova opisuje i unutrašnji svet u kojem se prepliću forme prirode i imaginacija, a ta tajna veza mikro i makrokosmosa prisutna je i u radovima dobitnica Zlatnog lava za životno delo - Marize Merc i Marije Lasnig.
Na dinamičnu tenziju unutrašnjeg i spoljašnjeg ukazuju radovi koji istražuju ulogu imaginacije u zatvorima (Rozela Biskoti) i psihijatrijskim bolnicama (Eva Kotakova).
Niz radova zasnovan je na motivima pisanih dela, pa se Kristijana Soulou bavi imaginarnim bićima Horhea Luisa Borhesa, a Hoze Antonio Suarez Londonjo iz Kolumbije transformiše u slike dnevnike Franca Kafke.
Đionijeva izložba, između ostalog, slavi i knjigu, kao objekat koji je danas u opasnosti od nestanka, a riznica je znanja, sredstvo introspekcije i izlaz u svet fantazije. Od Jungove "Crvene knjige", preko asamblaža najrazličitijih albuma japanskog umetnika Šinra Otake, do vizuelne hronike "Knjige postanja" američkog strip autora Roberta Kramba.
Video radovi Nila Belufa i Stiva Mekvina reflektuju različite pristupe oslikavanja budućnosti, a više radova bavi se pitanjem memorije, kao i pitanjima informacija, spektakla i znanja u digitalnoj eri.
U kontrastu je instalacija Valdera de Marije od zlatnih poluga koja slavi punoću i čistotu geometrije, a rezultat je složenih numeroloških kalkulacija - posebnog sistema u kojem su bezbrojne mogućnosti imaginacije reducirane do ekstremne sinteze.
Megalomanskim konceptom, 55. Bijenale ne samo da nije ponudilo "sva znanja i otkrića sveta" i uspostavilo "sinhronizovanost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti", kako je Đioni zamislio, već je ostalo i bez aktuelne refleksije.
Kritičku notu dali su pre svega pojedini nacionalni paviljoni, jer radovi u tom segmentu Bijenala nisu toliko strikno vezani za temu centralne izložbe koliko su to radovi koje bira umetnički direktor.
Uopštena tema Bijenala ponavlja se zapravo već godinama, pružajući organizatorima i umetničkim direktorima širok prostor za opravdanje izbora učesnika najstarije i najveće nekomercijalne svetske izložbe.
Đioni je naveo da je model Bijenala zapravo sam po sebi zasnovan na nemogućoj želji da skoncentriše beskrajne svetove savremene umetnosti na jednom mestu, što je zadatak koji izgleda pođednako apsurdan kao i Auritijev san o "enciklopedijskoj palati".
Venecijansko bijenale, uz centralnu izložbu i nacionalne paviljone, razmeštene najvećim delom u Đardinima i Arsenalu, ali i u palatama širom Venecije, obuhvata još gotovo 50 pratećih, kolateralnih događaja, koje je takođe odabrao Đioni.
55. Bijenale je otvoreno do 24. novembra.
Izvor: Seecult.org
Uz pojedine izuzetne radove, koji se neminovno mogu naći među više od 150 umetnika iz 37 zemalja na centralnoj izložbi i u 88 nacionalnih paviljona, 55. Bijenale, generalno gledano, pokazuje konfuznu sliku današnje umetnosti, uz odsustvo svesti o stanju civilizacije, koja vapi za kritičkim sagledavanjem opšte krize u kojoj se nalazi, kao i za novim znanjima, perspektivama i idejama, konstruktivnim i hrabrim rešenjima…
Centralna izložba 55. Bijenala "Enciklopedijska palata", inspirisana utopijskim snom italijanskog auto-mehaničara i samoukog umetnika Marina Auritija o monumentalnom zdanju u Vašingtonu koje bi sakupilo sva znanja i otkrića ljudskog roda, pružila je eklektičan izbor umetničkih praksi u rasponu koji seže i stotinak godina unazad, uz istorijske artefakte. Đioni je zamislio 55. Bijenale kao imaginarni muzej koji bi trebalo da inicira razmišljanja o različitim načinima na koji se slike mogu koristiti "u organizovanju znanja i oblikovanju našeg doživljaja sveta". Predstavljajući i savremena, i dela iz prošlosti različitih referenci, kao i radove za koje ni njihovi autori ne tvrde da su umetnost, želeo je da podstakne "imaginaciju izvan realnosti, san o nekoj drugoj realnosti…"
Na 55. Bijenalu našla se tako i ezoterija, kao i niz eskapističkih radova, kako profesionalnih umetnika, tako i mnogih amatera, odnosno autsajdera - kako je Đioni nazvao ljude van profesionalnog umetničkog sveta, pozvavši ih u nameri da pokaže šta je umetnički svet danas - u eri digitalne hiper-povezanosti, odnosno šta su slike u našim glavama, a ne u medijskom i onlajn prostoru.
Rušeći granicu između profesionalnih umetnika i amatera, autsajdera i insajdera, izložba 55. Bijenala, kako je zamislio Đioni, trebalo je da pruži antropološki pristup slikama današnjice, posebno se fokusirajući na imaginaciju i njene funkcije.
"Koji je prostor preostao za unutrašnje slike - snove, halucinacije i vizije - u eri okupiranoj spoljnim slikama? I koja je svrha stvaranja slike sveta kada on sam ubrzano postaje kao slika?", naveo je Đioni o konceptu glavne izložbe 55. Bijenala koja počinje Auritijevom maketom, dopremljenom iz Folk art muzeja u Njujorku. Đioni smatra da ona zapravo "najbolje reflektuje gigantski obim Bijenala u Veneciji i nemogućnost sagledavanja enormno velikog sveta umetnosti danas".
Đioni je na centralnoj izložbi ukrstio savremene umetnike i sa radovima davno preminulih spiritualista, kao što su apstrakcije Hilme af Klint (1862-1944), "proročanski" crteži Alistera Kroulija (1875-1947) ili kaleidoskopska tumačenja univerzuma Augustina Lesaža (1876-1954), pozajmljena iz art-brut kolekcije u Lozani.
Počasno mesto u centralnom paviljonu, kojim je Đioni naglasio koncept "autsajdera" i "unutrašnjih slika", dobio je čuveni psihoanalitičar Karl Gustav Jung, predstavljen "Crvenom knjigom" - ilustrovanim memoarima na kojima je radio 16 godina, a koji prikazuju njegove snove, fantazije i vizije iz detinjstva, na kojima je zasnovao kasniji opus. Transkripti Jungovih vizija i njihove interpretacije i simboličke ilustracije bili su donedavno dostupni samo uskom krugu njegovih prijatelja i rodbine. "Crvena knjiga" premijerno je izložena u Italiji, a prvi put se i verovatno poslednji, našla među radovima savremene umetnosti.
Iako je otvorio vrata tzv. autsajderima, Đioni se nije lišio ni zvezda, posebno američke (Brus Nojman, Sindi Šerman, Pol Makarti, Ričard Sera, Valter de Marija…) i evropske umetničke scene (Fišli i Vajs, Sara Lukas, Stiv Mekvin i Tino Segal, koji je i dobio Zlatnog lava za najboljeg umetnika na centralnoj izložbi).
Sa prostora bivše Jugoslavije nema nijednog umetnika na centralnoj izložbi, a nije zastupljena značajnije ni cela istočna Evropa.
Učesnika iz Afrike i Južne Amerike je ukupno desetak, koliko ih je i iz Azije, što takođe govori o "enciklopedijskom" konceptu. Manjak diverziteta na centralnoj izložbi Bijenala, primetan već godinama, nadoknađuju nacionalni paviljoni kojih je ove godine 88 (pre deset godina bilo ih je 63), uključujući deset debitanata (Angola, Bahami, Bahrein, Kosovo, Kuvajt, Maldivi, Obala Slonovače, Paragvaj, Tuvalu i Vatikan).
Najboljim paviljonom 55. Bijenala, na opšte iznenađenje, proglašen je upravo jedan od debitantskih - Paviljon Angole, u kojem se predstavio Edson Čagas. Njegov rad sa napuštenim objektima koji, razmešteni po gradu, stvaraju nove odnose sa urbanim kontekstom, uklapa se u koncept "sakupljanja" koji je Đioni uveo, ali je mnogim predstavnicima stručne javnosti promakao za vreme vernisaža.
Na kritike o manjku diverziteta na centralnoj izložbi "olimpijade umetnosti", kako se Bijenale često naziva, Đioni je odgovorio statističkim podacima, navodeći da ove godine učestvuju umetnici iz 37 zemalja (2011. bili su iz 22 zemlje, a 2009. iz 30), da je više azijskih i južnoameričkih umetnika nego pre dve godine. Takođe, više je žena nego 2009. i 2011.
Među njima je i Sindi Šerman, poznata po fotografijama kojima se transformiše u različite ličnosti, koja je dobila ulogu kustosa izložbe unutar centralne izložbe, a za svojevrsni imaginarni muzej lutaka, fotografija, skulptura, crteža… pozvala je i neafirmisane umetnike i zatvorenike, kao i popularna imena, kao što su Rozmari Trokel, Robert Gober, Pol Makarti, Čarls Rej…
Pažnju je privukao poljski umetnik Artur Žmijevski video radom o slepim ljudima koji slikaju svet koji ne vide (Blindly), koji pokazuje istovremeno i besmisao i nemoć, ali i odlučnost za bavljenje umetnošću. Na neki način taj rad postavlja ključno pitanje smisla umetnosti danas, pa i samog Bijenala u Veneciji.
Upečatljiv rad prikazao je i poljski umetnik Pavel Altamer, izazivajući kod mnogih posetilaca jezu serijom od stotinak skulptura "Venecijanci" u prirodnoj veličini, napravljenih od plastičnih sivih traka. Svojevrsni "grad duhova" trebalo bi, prema Altameru, da nas podseti da je veliki uspeh shvatiti da telo nije samo vozilo duše.
Veliki prostor dobili su crteži Rudolfa Stajnera, dijagrami koji predstavljaju idealistički san o dokučavanju celokupnog univerzuma. U blizini je i rad Tina Segala, dobitnika Zlatnog lava za najboljeg umetnika na centralnoj izložbi, koji je stvorio jednu od svojih "konstruisanih situacija" sa performerima različitih generacija koji dočaravaju prenošenje znanja, mitova i kulture, kao i univerzalni karakter ljudskog uma i iskustva.
Pažnju je izazvao i rad Olivera Kroja i Olivera Eslera "387 kuća Petera Frica (1916-1992)" s minijaturnim maketama zgrada živopisnog austrijskog gradića, kao i 200 minijaturnih glinenih skulptura u staklenim vitrinama koje su predstavili švajcarski umetnici Fišli i Vajs, ironično se osvrćući na sladunjave momente današnjeg sveta i ljudske istorije, misterije i banalnosti svakodnevnog života. Tako su Ajnštajnovi roditelji prikazani neposredno nakon začeća sina, Žak Lakan kada je prvi put video sebe u ogledalu, grupa krompira koji se pitaju kako su uopšte stigli u Evropu, Mik Džeger i Brajan Džons kako odlaze kući zadovoljni pesmom "I can't get no satisfaction"…
Enciklopedijski koncept i opsesivnost "kolekcionara" kvalitetom prikupljenog odražava se kroz rad pokojnog Ditera Rota koji je za "Solo scene" snimao sebe svakodnevno poslednjih godina života (kraj 90-ih), obavljajući banalne aktivnosti, a svaki snimak je studiozno katalogizirao.
Pjer Paolo Pazolini bio je inspiracija za novi dokumentarac američke umetnice Šeron Sajes, kao i za skulpture Ričarda Sere, smeštene u okruženju mračnih realističkih slika sa morskim prizorom Tjerija de Koridera.
Hito Stejerl u novom radu za 55. Bijenale dala je svojevrsni gerilski priručnik kako biti neopažen u današnjem svetu digitalnog hiper-nadzora, dok Kohei Jošijuki, posredstvom fotografija napravljenih od ultracrvenih snimaka, pruža pogled na seks parova u parku i voajere, kojima i sam pripada.
Posebnu pažnju privukao je "Lenjingradski album" Evgenija Kozlova koji dočarava seksualne fantazije iz dečaštva.
Među radovima na centralnoj izložbi su i crteži božanstava pripadnika Šaker zajednice, demoni na crtežima šamana sa Solomonskih Ostrva, kosmografija Gua Fenđija i Eme Kunc, religijske ikone Jan-Frederika Šnajdera… Svojevrsno strahopoštovanje prema kosmosu primetno je u mnogim radovima, od filmova Melvina Motija do refleksija o prirodi Lorena Montarona i pejsaža Tjerija de Koridea. Niz radova opisuje i unutrašnji svet u kojem se prepliću forme prirode i imaginacija, a ta tajna veza mikro i makrokosmosa prisutna je i u radovima dobitnica Zlatnog lava za životno delo - Marize Merc i Marije Lasnig.
Na dinamičnu tenziju unutrašnjeg i spoljašnjeg ukazuju radovi koji istražuju ulogu imaginacije u zatvorima (Rozela Biskoti) i psihijatrijskim bolnicama (Eva Kotakova).
Niz radova zasnovan je na motivima pisanih dela, pa se Kristijana Soulou bavi imaginarnim bićima Horhea Luisa Borhesa, a Hoze Antonio Suarez Londonjo iz Kolumbije transformiše u slike dnevnike Franca Kafke.
Đionijeva izložba, između ostalog, slavi i knjigu, kao objekat koji je danas u opasnosti od nestanka, a riznica je znanja, sredstvo introspekcije i izlaz u svet fantazije. Od Jungove "Crvene knjige", preko asamblaža najrazličitijih albuma japanskog umetnika Šinra Otake, do vizuelne hronike "Knjige postanja" američkog strip autora Roberta Kramba.
Video radovi Nila Belufa i Stiva Mekvina reflektuju različite pristupe oslikavanja budućnosti, a više radova bavi se pitanjem memorije, kao i pitanjima informacija, spektakla i znanja u digitalnoj eri.
U kontrastu je instalacija Valdera de Marije od zlatnih poluga koja slavi punoću i čistotu geometrije, a rezultat je složenih numeroloških kalkulacija - posebnog sistema u kojem su bezbrojne mogućnosti imaginacije reducirane do ekstremne sinteze.
Megalomanskim konceptom, 55. Bijenale ne samo da nije ponudilo "sva znanja i otkrića sveta" i uspostavilo "sinhronizovanost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti", kako je Đioni zamislio, već je ostalo i bez aktuelne refleksije.
Kritičku notu dali su pre svega pojedini nacionalni paviljoni, jer radovi u tom segmentu Bijenala nisu toliko strikno vezani za temu centralne izložbe koliko su to radovi koje bira umetnički direktor.
Uopštena tema Bijenala ponavlja se zapravo već godinama, pružajući organizatorima i umetničkim direktorima širok prostor za opravdanje izbora učesnika najstarije i najveće nekomercijalne svetske izložbe.
Đioni je naveo da je model Bijenala zapravo sam po sebi zasnovan na nemogućoj želji da skoncentriše beskrajne svetove savremene umetnosti na jednom mestu, što je zadatak koji izgleda pođednako apsurdan kao i Auritijev san o "enciklopedijskoj palati".
Venecijansko bijenale, uz centralnu izložbu i nacionalne paviljone, razmeštene najvećim delom u Đardinima i Arsenalu, ali i u palatama širom Venecije, obuhvata još gotovo 50 pratećih, kolateralnih događaja, koje je takođe odabrao Đioni.
55. Bijenale je otvoreno do 24. novembra.
Izvor: Seecult.org
srijeda, 3. travnja 2013.
Jednostavan način - ubrzajte rad vašeg kompjutera
S. K. 03/04/2013 13:35:00
Kompjuteri gotovo nikada ne ispunjavaju naša očekivanja kada je u pitanju njihova brzina rada.
Dok surfujete po internetu skupljate gomile suvišnih datoteka. Nema razloga da ih se ne otarasite na najjednostavniji mogući način - čišćenjem hard diska.
Disk Cleanup je odlično i vrlo jednostavno rješenje i za one koji se plaše da bilo šta rješavaju u vezi kompjutera sami. Idite na My computer i obilježite hard disk koji želite da očistite (C, D...). Desni klik na mišu, odaberite Properties i pojaviće vam se prozor sa "dugmetom" Disc cleanup.
Klinite i na ovo dugme i otvoriće vam se novi prozor u kome ćete obilježiti šta sve želite da obrišete. Ne zaboravite da potvrdite na OK.
Očistite sve hard diskove i primjetićete bitnu razliku u radu računara. Nije bilo teško, zar ne?
Disk Cleanup je odlično i vrlo jednostavno rješenje i za one koji se plaše da bilo šta rješavaju u vezi kompjutera sami. Idite na My computer i obilježite hard disk koji želite da očistite (C, D...). Desni klik na mišu, odaberite Properties i pojaviće vam se prozor sa "dugmetom" Disc cleanup.
Klinite i na ovo dugme i otvoriće vam se novi prozor u kome ćete obilježiti šta sve želite da obrišete. Ne zaboravite da potvrdite na OK.
Očistite sve hard diskove i primjetićete bitnu razliku u radu računara. Nije bilo teško, zar ne?
(Vijesti.ba)
ponedjeljak, 25. ožujka 2013.
Британци највише користе интернет - на мобилном
Британци највише од становника Европе користе мобилне телефоне за посету интернету - 24 одсто, показало је истраживање аналитичке агенције Комскор (comScore). Следе Ирска, са 21,8 одсто и Русија која је прошле године ушла међу водећу тројку, са 21,7 одсто посета глобалној мрежи са смартфона, пренео је Финмаркет.
При томе, по коришћењу интернета преко таблет уређаја, Русија и даље заостаје за већином западноевропских земаља и заузима 12. место, са 3,4 одсто посета. За посету интернету таблете највише користе Холанђани (8,1 одсто посета), Британци (6,8) и Норвежани (6,2 одсто).
Преко персоналних рачуна у Русији је крајем прошле године, на интернет ишло 74,8 одсто корисника.
Комскоре је своје истраживање о приступу интернету спровео у 18 земаља Европе, Великој Биртанаји, Ирској, Холандији, Белгији, Данској, Норвешкој, Шведској, Финској, Швајцарској, Аустрији, Немачкој, Француској, Италији, Шпанији, Португалији, Пољској, Турској и Русији.
Међу тим земљама мобилни интернет се најмање користи у Турској, где се у ту сврху користи персонални рачунар у 96,2 одсто случајева и Пољској где је тај проценат 95,7 одсто.
Највише времена на интернету проводе Британци (37,3 сата месечно), Турци (31) и Холанђани (30,6), а најмање житељи Аустрије, у просеку 14,4 сата.
Европљани се на интернету највише задржавају на друштвеним мрежама и блоговима, просечно 6,7 сати месечно.
У Европи глобалну мрежу користи укупно 408,3 милиона људи, међу којима је највише Руса, 61,3 милиона. У 2012. години у Русији је број корисника интернета повећан 15 одсто и по томе је на другом месту, иза Италије, где је број корисника повећан 17 одсто.
По броју посета прошле године су предњачили сајтови Гугла (165,1 милиона посета дневно), Фејсбука (97,5 милиона) и Мајкрософта (56,47 милиона посета).
Становници Европе смартфоне највише користе за слање електронске поште, информације о времену и посету друштвеним мрежама и блоговима.
Преко персоналних рачуна у Русији је крајем прошле године, на интернет ишло 74,8 одсто корисника.
Комскоре је своје истраживање о приступу интернету спровео у 18 земаља Европе, Великој Биртанаји, Ирској, Холандији, Белгији, Данској, Норвешкој, Шведској, Финској, Швајцарској, Аустрији, Немачкој, Француској, Италији, Шпанији, Португалији, Пољској, Турској и Русији.
Међу тим земљама мобилни интернет се најмање користи у Турској, где се у ту сврху користи персонални рачунар у 96,2 одсто случајева и Пољској где је тај проценат 95,7 одсто.
Највише времена на интернету проводе Британци (37,3 сата месечно), Турци (31) и Холанђани (30,6), а најмање житељи Аустрије, у просеку 14,4 сата.
Европљани се на интернету највише задржавају на друштвеним мрежама и блоговима, просечно 6,7 сати месечно.
У Европи глобалну мрежу користи укупно 408,3 милиона људи, међу којима је највише Руса, 61,3 милиона. У 2012. години у Русији је број корисника интернета повећан 15 одсто и по томе је на другом месту, иза Италије, где је број корисника повећан 17 одсто.
По броју посета прошле године су предњачили сајтови Гугла (165,1 милиона посета дневно), Фејсбука (97,5 милиона) и Мајкрософта (56,47 милиона посета).
Становници Европе смартфоне највише користе за слање електронске поште, информације о времену и посету друштвеним мрежама и блоговима.
četvrtak, 7. ožujka 2013.
Otkriven čovjek stariji od čovječanstva
Albert Peri nosio je tajnu u svom DNK: Y hromozom toliko osoben da otkriva nove informacije o porijeklu naše vrste.Ovaj hromozom pokazuje da je posljednji zajednički predak naše muške linije duplo stariji nego što se mislilo.Jedno moguće objašnjenje ovog otkrića jeste da su se prije više stotina hilajda godina moderni ljudi parili sa primitivnim ljudima u centralnoj Africi.Peri, koji je nedavno preminuo, bio je Afro-Amerikanac koji je živio u Južnoj Karolini. Prije nekoliko godina, jedna njegova rođaka dala je uzorak njegove DNK kompaniji „Family Tree DNK“ na genološku analizu.Genetičari mogu uz pomoć tih uzoraka da odrede kako smo povezani jedni sa drugima. Stotine hiljada ljudi do sada je dalo svoj DNK na analizu. Dobijeni podaci pokazuju da su svi muškarci svoj Y hromozom dobili od zajedničkog muškog pretka. Ovaj „Adam“ živio je otprilike prije 60.000 do 140.000 godina.On je zajednički predak svim muškarcima, sem Periju. Kada su tehničari pokušali da postave Perijev hromozom na ovo porodično stablo, on se jednostavno nije uklapao. Njegov Y hromozom bio je potpuno drugačijih od svih dotadašnjih.
Dublji korijeni
Majkl Hamer, genetičar sa Univerziteta Arizona, čuo je za ovaj neobičan slučaj nakon čega je riješio da malo detaljnije ispita stvari. Istraživanje njegovog tima pokazalo je nešto nesvakidašnje: Peri nije potekao od ovog genetskog “Adama“. Zapravo, njegov Y hromozom bio je toliko specifičan da se njegova muška linija odvojila od svih drugih prije 338.000 godina.„Ovo stablo Y hromozoma je znatno starije nego što smo mislili“, smatra Kris Tajler Smit sa Trust Sanger instituta u Velikoj Britaniji, koji nije bio uključen u ovo istraživanje. On tvrdi da je potrebno obaviti još istraživanja kako bi tačno ustanovili njegovu starost.„Ovo je kul otkriće. Genetičari posmatraju Y hromozom od samog početka. Promjena korijena na drvetu Y hromozoma u ovom trenutku je vrlo iznenađujuća“, izjavio je Džon Vilkins sa Instituta Ronin u Nju Džersiju.Nakon dodatnih istraživanja, Hamerov tim je ispitao preko 6.000 Y hromozoma iz Afrike i otkrio sličnosti između Perijevog hromozoma i uzoraka 11 muškaraca iz jednog sela u Kamerunu. To mjesto biti pokazatelj lokacije odakle su potekli Perijevi preci.Jedno od objašnjenja jeste da je Perijev hromozom naslijeđen od pra-čovjeka, koji je potom izumero. Ukoliko je to slučaj, prije otprilike 195.000 godine anatomski moderni ljudi su se zaista parili sa drevnim čovjekom iz Afrike.
Kometa Panstars
SRNA - 07.03.2013 12:26
PARIZ - Kometa Panstars narednih nekoliko dana biće vidljiva golim okom u sjevernoj hemisferi."Riječ je o novoj kometi koja do sada nije bila viđena", saopšteno je iz Opservatorije u Parizu.Ova kometa se trenutno može vidjeti sa južne hemisfere, za stanovnike sjeverne Zemljine polulopte biće najsjajnija od sutra do 13. marta, a ostaće vidljiva do kraja mjeseca.Nad Evropom, prema najavama astronoma, kometa će moći najbolje da se vidi 12. i 13. marta, kada će proletjeti pored Meseca.Kometa Panstars će 10. marta proći veoma blizu Sunca, na udaljenosti od 45 miliona kilometara.Kometa Panstars C/2011 L4 nosi naziv prema akronimu teleskopa iz Univerziteta na Havajima kojim je otkrivena kometa 2011. godine.To je prva kometa koja će biti vidljiva ove godine prije dugo očekivane komete Ison, koja bi trebalo da bude vidljiva u novembru.
petak, 15. veljače 2013.
Svečana sjednica Matice srpske
http://www.maticasrpska.org.rs/#SvecanaSednica2013
http://www.maticasrpska.org.rs/uzivo-prenos.html
16.02.2013. u 19,00 sati. Link za gledanje uživo na
web stranici Matice srpske.
http://www.maticasrpska.org.rs/uzivo-prenos.html
16.02.2013. u 19,00 sati. Link za gledanje uživo na
web stranici Matice srpske.
POJEZNA & DERVENTA & ... by PESA: ЈОСИФ ТАТИЋ
POJEZNA & DERVENTA & ... by PESA: ЈОСИФ ТАТИЋ: УМОРО ГЛУМАЦ ЈОСИФ ТАТИЋ (+ 8.2.2013.године) ''Догађај који ће Дервенћани дуго памтити'', гласио је наслов моје репортаже објављен...
ponedjeljak, 7. siječnja 2013.
nedjelja, 23. prosinca 2012.
Najveća naučna dostignuća 2012: Otkrili Božju česticu, hakovali mozak...
JUTARNJI - 22.12.2012 20:16
Iako je priroda neiscrpan izvor, nauka se sve brže i brže razvija. Pogledajte šta je sve nauka ponudila za dobrobit čovječanstva ove godine.
Gotovo svi ljudi na zemlji povezani su velikom globalnom telekomunikacijskom mrežom, po ulicama i tramvajima hodamo sa malim računarima, hiljadu puta snažnijima od najjačih računara 1980. godine, s kojima čitamo knjige, gledamo serije, slušamo muziku, pristupamo globalnoj riznici ljudskog znanja, a između ostalog, i telefoniramo.
Ova godina svejedno nas je značajno približila budućnosti opisanoj u brojnim znanstveno-fantastičnim knjigama, filmovima i serijama.
Dakle, da krenemo redom, šta je sve nauka ponudila za dobrobit čovječanstva ove godine?
Ljekari su uspjeli da razviju tehniku kojom koriste oslabljeni virus HIV-a za genetsku terapiju stanica imunosistema. Za sada je tehnika uspješno korišćena za liječenje nekih oblika leukemije, no u budućnosti otvara vrata liječenju brojnih drugih bolesti.
Sonda Voyager 1 došla do ivice Sunčevog sistema
NASA-ine sonde Voyager 1 i 2 ove godine proslavile su svoj 35. rođendan. Nakon što su nam otkrile nevjerovatne prizore plinskih divova Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna, ove dvije sonde u 35. godini svoje misije i dalje oduševljavaju naučnike otkrićima sa ruba poznatog svemira. Ove su godine otkrili potpuno novu regiju svemira koju nije predviđao nijedan matematički model, a uskoro će postati i prvi predmeti rađeni ljudskom rukom koji će napustiti Sunčev sistem.
Po prvi puta fotografisan molekul DNK
Italijanski naučnici elektronskim mikroskopom fotografisali su najpoznatiju spiralu u istoriji, s pravom nazivanu ‘tajnom života’. Fotografije molekule DNK, kao i tehnika koja ih je omogućila, u budućnosti će omogućiti nova otkrića u genetici i biologiji.
Led i organske čestice na Merkuru
Veliko iznenađenje stiglo je i s Merkura ove godine - niko nije očekivao prisustvo leda na planeti najbližoj Suncu, a još manje prisustvo organskih spojeva, no NASA-ina misija Messenger uspjela je da dokaže postojanje oboje.
Rođen prvi sisavac bez roditelja
Japanski naučnici sui uspjeli da stvore spermu i jajašca iz matičnih ćelija, postignu oplodnju, i odgoje potpuno zdravog miša koji, tehnički gledano, nije imao roditelje. Ovo otkriće u budućnosti bi moglo omogućiti istopolnim parovima ili parovima koji imaju problema s plodnošću da postanu roditelji.
Po prvi put ‘hakovan’ ljudski mozak
Naučnici su uspeli da ‘hakuju’ ljudski mozak. Uz pomoć naprednih EEG čitača, dobrovoljcima su uspešno ‘pročitali’ brojeve PIN-ova iz površinskih misli.
Otkrivena ‘Božja čestica’
Naučnici koji rade na ATLAS i CMS eksperimentima na LHC-u pronašli su novu česticu koja odgovara svim svojstvima koja bi prema matematičkim predviđanjima trebao da ima Higgsov bozon, i time potvrdili i zaokružili Standardni model - danas temeljnu teoriju subatomske fizike.
Uspješno upravljanje mislima na daljinu
Dobrovoljac u međunarodnom istraživanju ležao je u aparatu za funkcionalnu magnetsku rezonancu u Izraelu, i pritom ‘gledao’ kroz oči robota u Francuskoj. Koristeći očitanja sa skenera, student je svojim mislima upravljao robotom udaljenim stotinama kilometara.
subota, 22. prosinca 2012.
Komentari na BH portalima obiluju govorom mržnje
DRAGAN SLADOJEVIĆ, FOTO: SRNA - 08.12.2012 17:25
BANJALUKA - Govor mržnje na bh. portalima uglavnom je prisutan u komentarima na tekstove i potrebno je pronaći modalitete kojim bi se zaustavila ova negativna pojava.
To je jedan od zaključaka sa okruglog stola pod nazivom "Govor mržnje na portalima - mogućnosti zakonske regulative", koji je danas, u organizaciji Udruženja novinara RS, održan u Banjaluci.
"Treba naći modalitete kojim bi se zaustavio govor mržnje na portalima. Kada neko nekoga optuži ili vrijeđa na nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi, to može da bude i krivično djelo", naglasio je Dragan Jerinić, predsjednik Udruženja novinara RS.
Na okruglom stolu je bilo riječi i o odgovornosti urednika portala za komentare koji su postavljeni na online medijima, a koji obiluju uvredama i mržnjom.
"Cilj ovog okruglog stola u organizaciji Udruženja novinara RS jeste da se pronađu rješenja kojim bi se riješila ova problematika. Rješenje je teško pronaći, jer se to u nekim slučajevima graniči sa cenzurom, ali smatram da ako neko vrijeđa pojedinca, ili čitav narod, to ne treba publikovati javno", rekao je Jerinić.
Ljiljana Zurovac, izvršni direktor Savjeta za štampu BiH, kazala je da sve češće zaprimaju žalbe i prigovore građana na loše komentare u online medijima.
"U tim komentarima su prisutne prijetnje, huškaški jezik, uvrede, klevete ili govor mržnje. Govor mržnje najčešće se odnosi na nacionalnu osnovu, ali često su predmet uvreda i žene, kao i LGBT populacija", navela je Ljiljana Zurovac.
Ona kaže da u krivičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta nije definisan izraz "govor mržnje", što predstavlja manjkavost prilikom donošenja sudskih presuda. Ocijenila je da je u BiH širenje govora mržnje na bilo kojoj osnovi veoma opasno, budući da imamo veoma "tešku" istoriju.
"Već ima mnogo podignutih tužbi zbog govora mržnje u medijima, ali još nema nijedne presude", ističe ona, dodajući da urednik nije odgovoran u momentu kada neko postavi sporni komentar na portal, ali da je dužan da ga ukloni onda kada se utvrdi da je huškaški i uvredljiv.
Danijel Simić, osnivač portala "Frontal.rs", rekao je da je definicija govora mržnje raznolika. Kada se, pojasnio je, u Sarajevu koriste termini "republika šumska" i "genocidna tvorevina", to se u RS etiketira kao govor mržnje, ali ne i u FBiH.
"Mi se, na našem portalu, trudimo da, koliko je god to moguće, isključimo nedvosmisleni govor mržnje u smislu uvreda ili, na primjer, šovinističkog pristupa ka drugom narodu", kazao je Simić.
Još je dodao da je redakcija portala Frontal.rs dosad imala nekoliko slučajeva da istražni sudija traži da mu se dostavi IP adresa korisnika, što su zaposleni u "Frontalu" i učinili.
"Nakon toga, bilo je i nekoliko sudskih procesa", naglasio je Simić.
Tatjana Rogulja, odgovorni urednik portala nezavisne.com, rekla je da je zbog sve veće čitanosti tog medija gotovo nemoguće vršiti monitoring I povući sve komentare koji sadrže sporne stavove čitalaca.
"Ukoliko u nekim situacijama, kada su vijesti o nacionalno 'opipljivim' događajima, spriječimo posjetioce da komentarišu, s ciljem da onemogućimo pojedince da iznose uvredljive sadržaje, čitaoci nam se javljaju i pitaju nas zašto im ne dopustamo da kažu svoj stav o tekstu odnosno događaju", naglasila je Rogulja, dodajući da mnogi bh. portali nisu kadrovski u mogućnosti da prate sve komentare čitalaca.
Učesnici ovog okruglog stola, održanog u banjalučkom hotelu "Bosna", bili su i predstavnici RTRS-a, portala i dnevnog lista Press RS, Alternativne televizije i drugih medija, ali i predstavnici nevladinog sektora.
Jerinić je na kraju zaključio da je zadovoljan idejama koje su iznesene na ovom okruglom stolu, te da treba raditi na implementaciji iznesenih prijedloga.
Nezavisne novine
Pretplati se na:
Postovi (Atom)








