srijeda, 2. siječnja 2013.
GRAD KOJI BI MOGAO OSTATI PUST-Počitelj, tajna stara 400 godina
Foto: Anadolija
Živopisne kuće, tvrđava, kule, kao i ostaci građevina starih više od 400 godina, privukli su ekipu agencije Anadolija da skrene sa puta prema jugu i posjeti Počitelj - gradić u kojem svaka porodica i svaka građevina imaju svoju priču. Ovo historijsko naselje orijentalno-mediteranskog ...
... karaktera nalazi se u dolini Neretve i jedno je od najljepših kulturno-historijskih cjelina u Bosni i Hercegovini.U Počitelju danas živi malobrojno i pretežno starije stanovništvo. Uglavnom su to potomci prvih stanovnika ovog srednjovijekovnog grada, a među njima su i potomci porodice Dizdar koja je prije pet vijekova zasnovana unutar zidina Počitelja, a čiji je kontinuitet održan do današnjeg vremena.
Osamdesetjednogodišnji Ćamil Dizdar živi je potomak prvih Dizdara, koji su u Počitelju od osnivanja ovog bisera među starim gradovima. Ćamil nas je podsjetio na riječi poznatog putopisca iz osmanskog perioda Evlije Čelebije koji je davno zapisao da je prilikom dolaska u Počitelj našao 20 Dizdara i jednog koji je upravljao Počiteljem.
"Ti Dizdari su bili raspoređivani po zidu koji i danas postoji u ovom gradu. Kuća naših Dizdara je u sredini grada i to je bila kuća moga oca. Pod kontrolom tadašnjih Dizdara je bio grad Počitelj. Moji preci su bili zapovjednici grada", ponosno je rekao Ćamil novinaru Anadolije i naglasio da je od starih Dizdara u Počitelju ostao samo on.
U blizini Ćamilove kuće, koju je obnovio 1971.godine, nalazi se Pašina tabija, tvrđava koja je trenutno u adaptaciji.
"U Počitelju ima puno plemena, porodica koje su se ugasile i danas to sve polako nestaje", sa tugom je kazao Ćamil koji je poslom išao u razne krajeve svijeta, ali nikada nije razmišljao da napusti Počitelj i živi u nekom drugom gradu.
"To bi za mene bio kraj života", dodao je Ćamil.
Imam počiteljske džamije Džemal Gadara kazao je da je ovo grad gostoljubljivih ljudi. Poznat je od davnina, ali nema tačnih podataka o Počitelju prije dolaska Turaka.
"Počitelj su na pozornicu iznijeli Turci koji su došli ovdje i osvojili ga 1474. godine pod vodstvom Hamza-bega Obrenovića i originalno pismo koje je on uputio Sultanu nalazi se danas u arhivu u Dubrovniku", otkrio je Gadara i ukazao na objekte po kojima je Počitelj vijekovima prepoznatljiv.
"To je glavna centralna kula koja je bila mjesto gdje se nalazila vojska, zatim hadži Alijina džamija stara 450 godina, izgrađena je 1562.godine. Pored džamije, jedna od važnih građevina u Počitelju je i medresa koju je napravio Šišman Ibrahim-paša Počiteljac koji je otišao u Tursku, završio škole i dobio važno mjesto na sultanovom dvoru", rekao je imam Gadara i dodao da je, prema historijskim izvorima, Ibrahim-paša u znak sjećanja na rodni kraj poslao novac od kojeg je sagrađena medresa.
Pričajući sa Gadarom ekipa Anadolije popela se uz staru, kamenu kaldrmu, do gornjeg dijela grada odakle se vidi cijeli cijeli grad i zelena rijeka Neretva koja protiče pored njega. Gadara je govorio o tome kako o hadži Aliji, sinu Musaovom, koji je napravio jedinu džamiju u Počitelju ustvari nema nikakvih dokumenata.
"On je jednostavno anonimus, o njemu se ne zna ništa", rekao je Gadara i dodao da je hadži Alija bio vizionar i da je još u to vrijeme znao riješiti problem s kojim se muslimani u drugim krajevima i danas susreću, a to je problem harema.
"Većina vakifa tadašnjih džamija je ukopana u dvorištu tih džamija. Međutim, hadži Alija nije ukopan i nije dozvolio da se iko ukopa u dvorištu ove džamije. Ovaj harem džamije je jedinstven po tome što u njemu nije niko ukopan. Ljudi su unazad više od 400 godina razmišljali i riješavali problem sa kojim se mi danas susrećemo", podvukao je imam Gadara i dodao da je graditelj džamije u Počitelju ostavio poruku da treba razmišljati i stalno se truditi da budemo ispred ostalih.
Počitelj je danas grad u kojem živi pretežno starije stanovništvo. Gadara se boji da će nakon njihove smrti Počitelj potpuno opustjeti.
"Trenutno unutar samog bedema ima 13 porodica i pet porodica van grada. U Počitelju je stalno nastanjeno 40 ljudi, koju pretežno čini starija populacija. Ako se ovako nastavi, za nekih deset godina Počitelj će biti jedna pustara", upozorio je on na mogući nestanak ovoga grada.
Ipak, nije uvijek bilo ovakvo stanje. Prije rata ovdje je živjelo daleko više stanovnika koji su se bavili privatnim biznisom ili su radili u fabrikama u Čapljini i Mostaru. Danas se stanovnici Počitelja bore za život na sve moguće načine.
Hidajeta Kapetanović na ulaznim vratima Počitelja prodaje ručno izrađene suvenire i prospekte kulturno-historijskog blaga Bosne i Hercegovine.
"Mi inače kupujemo ove suvenire od drugih ljudi. Ima jako lijepih dezena kojima su turisti naprosto oduševljeni. U ovim zimskim danima kada je ljetna sezona odavno završena ja ne odustajem, svaki dan dolazim ovdje. Ja sam uporna jer mora se zaraditi i jako dobro prolazim", kazala je Hidajeta i dodala da tokom ljeta čitave kolone ljudi iz cijelog svijeta dolaze posjetiti Počitelj.
Osamdesetjednogodišnji Ćamil Dizdar živi je potomak prvih Dizdara, koji su u Počitelju od osnivanja ovog bisera među starim gradovima. Ćamil nas je podsjetio na riječi poznatog putopisca iz osmanskog perioda Evlije Čelebije koji je davno zapisao da je prilikom dolaska u Počitelj našao 20 Dizdara i jednog koji je upravljao Počiteljem.
"Ti Dizdari su bili raspoređivani po zidu koji i danas postoji u ovom gradu. Kuća naših Dizdara je u sredini grada i to je bila kuća moga oca. Pod kontrolom tadašnjih Dizdara je bio grad Počitelj. Moji preci su bili zapovjednici grada", ponosno je rekao Ćamil novinaru Anadolije i naglasio da je od starih Dizdara u Počitelju ostao samo on.
U blizini Ćamilove kuće, koju je obnovio 1971.godine, nalazi se Pašina tabija, tvrđava koja je trenutno u adaptaciji.
"U Počitelju ima puno plemena, porodica koje su se ugasile i danas to sve polako nestaje", sa tugom je kazao Ćamil koji je poslom išao u razne krajeve svijeta, ali nikada nije razmišljao da napusti Počitelj i živi u nekom drugom gradu.
"To bi za mene bio kraj života", dodao je Ćamil.
Imam počiteljske džamije Džemal Gadara kazao je da je ovo grad gostoljubljivih ljudi. Poznat je od davnina, ali nema tačnih podataka o Počitelju prije dolaska Turaka.
"Počitelj su na pozornicu iznijeli Turci koji su došli ovdje i osvojili ga 1474. godine pod vodstvom Hamza-bega Obrenovića i originalno pismo koje je on uputio Sultanu nalazi se danas u arhivu u Dubrovniku", otkrio je Gadara i ukazao na objekte po kojima je Počitelj vijekovima prepoznatljiv.
"To je glavna centralna kula koja je bila mjesto gdje se nalazila vojska, zatim hadži Alijina džamija stara 450 godina, izgrađena je 1562.godine. Pored džamije, jedna od važnih građevina u Počitelju je i medresa koju je napravio Šišman Ibrahim-paša Počiteljac koji je otišao u Tursku, završio škole i dobio važno mjesto na sultanovom dvoru", rekao je imam Gadara i dodao da je, prema historijskim izvorima, Ibrahim-paša u znak sjećanja na rodni kraj poslao novac od kojeg je sagrađena medresa.
Pričajući sa Gadarom ekipa Anadolije popela se uz staru, kamenu kaldrmu, do gornjeg dijela grada odakle se vidi cijeli cijeli grad i zelena rijeka Neretva koja protiče pored njega. Gadara je govorio o tome kako o hadži Aliji, sinu Musaovom, koji je napravio jedinu džamiju u Počitelju ustvari nema nikakvih dokumenata.
"On je jednostavno anonimus, o njemu se ne zna ništa", rekao je Gadara i dodao da je hadži Alija bio vizionar i da je još u to vrijeme znao riješiti problem s kojim se muslimani u drugim krajevima i danas susreću, a to je problem harema.
"Većina vakifa tadašnjih džamija je ukopana u dvorištu tih džamija. Međutim, hadži Alija nije ukopan i nije dozvolio da se iko ukopa u dvorištu ove džamije. Ovaj harem džamije je jedinstven po tome što u njemu nije niko ukopan. Ljudi su unazad više od 400 godina razmišljali i riješavali problem sa kojim se mi danas susrećemo", podvukao je imam Gadara i dodao da je graditelj džamije u Počitelju ostavio poruku da treba razmišljati i stalno se truditi da budemo ispred ostalih.
Počitelj je danas grad u kojem živi pretežno starije stanovništvo. Gadara se boji da će nakon njihove smrti Počitelj potpuno opustjeti.
"Trenutno unutar samog bedema ima 13 porodica i pet porodica van grada. U Počitelju je stalno nastanjeno 40 ljudi, koju pretežno čini starija populacija. Ako se ovako nastavi, za nekih deset godina Počitelj će biti jedna pustara", upozorio je on na mogući nestanak ovoga grada.
Ipak, nije uvijek bilo ovakvo stanje. Prije rata ovdje je živjelo daleko više stanovnika koji su se bavili privatnim biznisom ili su radili u fabrikama u Čapljini i Mostaru. Danas se stanovnici Počitelja bore za život na sve moguće načine.
Hidajeta Kapetanović na ulaznim vratima Počitelja prodaje ručno izrađene suvenire i prospekte kulturno-historijskog blaga Bosne i Hercegovine.
"Mi inače kupujemo ove suvenire od drugih ljudi. Ima jako lijepih dezena kojima su turisti naprosto oduševljeni. U ovim zimskim danima kada je ljetna sezona odavno završena ja ne odustajem, svaki dan dolazim ovdje. Ja sam uporna jer mora se zaraditi i jako dobro prolazim", kazala je Hidajeta i dodala da tokom ljeta čitave kolone ljudi iz cijelog svijeta dolaze posjetiti Počitelj.
vijesti.ba
ODLUKA EVROPSKE KOMISIJE
Marseille i Košice evropske prijestolnice kulture
Marseille
FOTO: AGENCIJE
Francuski Marseille i slovačke Košice europske su prijestolnice kulture 2013, sapštila je danas Evropska komisija.
"Evropska prijestolnica kulture fantastična je priča o uspjehu više od 25 godina: titula je jedinstvena prigoda za poticanje kulturnih vibracija grada i dugoročni razvoj i iznimno je važna za turizam, otvaranje radnih mjesta i urbanu obnovu", kazala je europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade Andrula Vasiliu.
U jesen 2012. Evropska komisija dodijelila je tim gradovima nagradu Melina Mercouri, vrijednu 1,5 miliona eura, kao priznanje za njihove pripreme i ispunjavanje obećanja datih prilikom selekcije.
Dnevni avaz
Jubilej uz Stefana Milenkovića
nedelja, 30. dec 2012.
Gudači Svetog Đorđa obeležili dve decenije
postojanja novogodišnjem koncertom, na kojem je kao gost nastupio violinista
Stefan Milenković.
Jedinstveni beogradski kamerni ansambl Gudači Svetog Đorđa i najpopularniji
srpski violinista Stefan Milenković održali su u prepunoj Kolarčevoj zadužbini
tradicionalni novogodišnji koncert.
Sinoćni
koncert, pod nazivom "Gudači Svetog Đorđa 20 godina sa vama", kruna
je godine u kojoj je ovaj ansambl sa 1.600 koncerata iza sebe obeležio dve
decenije postojanja.
Vrhunski
profesionalci, najbolji mladi gudači, generacije najeminentnijih umetnika
prošli su kroz orkestar koji je 1992.godine osnovan na inicijativu bivših
učenika Škole za muzičke talente u Ćupriji i uglednog profesora i violiste
Petra Ivanovića.
Umeće i
posvećenost, radost zajedničkog muziciranja, lična karta su ansambla, ono po
čemu ih prepoznaje publika na koncertima u zemlji i svetu, zbog čega su
ostvarili izuzetnu saradnju sa brojnim solistima i dirigentima.
Za dve
decenije postojanja Gudači su sarađivali sa najeminentnijim srpskim muzičarima
među kojima Milenković zauzima posebno mesto, sa njima je svirao mnogo puta,
više od 50 za 18 godina.
Jedan od
najznačajnijih je koncert u Londonu 1996.godine povodom 50.godišnjice UNICEF-a,
a najlepši koncert u Kolarčevoj zadužbini 1999, neposredno nakon NATO
bombardovanja kada su izveli "Melanholičnu serenadu za violinu i
gudače" Petra Iljiča Čajkovskog.
Ovo delo
Milenković i Gudači su sinoć ponovo izveli u aranžmanu Angela Šureva, uz
ovacije publike.
Milenković
se pre izvođenja prelepe serenade obratio publici, rekao da je svirao sa
Gudačima posle bombardovanja i da je to delo specijalno za sve njih.
Na
programu koncerta bilo je još jedno popularno delo Čajkovskog "Suvenir iz
Firence" , u originalu napisano za gudački sekstet, koje su Gudači izveli
s Milenkovićem kao solistom i umetničkim rukovodiocem.
Vanredni profesor violine na
univerzitetu Ilinois u SAD i čuvenog Džulijarda u Njujorku, poznat u celom
svetu po umetničkim sposobnostima, a uvek vedar, šarmantan, elegantnim
pokretima u ritmu tanga koji pleše u slobodno vreme kao jedan od svojih
"normalnijih" hobija, Milenković je poveo Gudače u muzički vatromet,
prazničnu radost zajedničkog muziciranja.
Uz
šeretske osmehe kojima se dogovarao s umetničkim direktorom Gudača Sv. Đorđa
violončelistom Srđanom Sretenovićem, koncertmajstorom Milošem Petrovićem,
kontrabasistom Slobodanom Gerićem i ostalim gudačima, Milenković je sigurno
vodio ansambl do izvanrednog zajedničkog zvuka.
Efektne
tri minijature Džordža Geršvina odabrao je Milenković, a specijalno za
Novogodišnji koncert priredio je kompozitor Vladimir Korać. Poput pravog
ozbiljnog profesora, Milenković je ispričao "sve što zna" o
"teškim i ozbiljnim delima" "Introdukcija i rondo
kapričozo" Kamija Sen-Sansa, a potom uz dečačku razdraganost sa Gudačima i
izveo ova dela.
Neprikosnovena
zvezda domaće muzičke scene, idol mladih koji su se masovno upisivali u muzičke
škole kao što danas igraju tenis zbog Novaka Đokovića, Milenković je ogromnom
energijom koju nesebično deli još jednom oduševio publiku svog rodnog grada.
Puna sala
Kolarčeve zadužbine sa dodatnim mestima na bini sa obe strane, publika svih
generacija i ona najmlađa, svečana i doterana da primi jedan od najlepših
novogodišnjih poklona, ovacijama i širokim osmesima pratila je koncert i
duhovite komentare Milenkovića kojima je najavljivao program.
Novogodišnji koncert u Beču
utorak, 01. jan 2013,
11:46 -> 15:19
Tradicionalno, u Muzikferajnu održan
novogodišnji koncert Bečke filharmonije. Na programu bila dela Štrausa, Supea,
Helmesbergera, Lanera, Verdija i Vagnera. Dirigovao Franc Velzer Mest.
Najpopularniji svetski koncert klasične muzike, kojim se
ulazi u novu godinu, tradicionalni Bečki novogodišnji koncert, bio je prilika
da svet muzike oda priznanje dinastiji Štraus, ali i Đuzepeu Verdiju i Rihardu
Vagneru.
Koncert
Bečke filharmonije iz Zlatne sale Muzikferajn, koji je prenet prvi put uživo
1959. godine, ove godine su prenele stanice u 81 zemlju sveta.
Zahvaljujući
direktnom prenosu i gledaoci RTS-a bili su aktivni učesnici ovog muzičkog i
medijskog spektakla.
Milioni
ljudi širom sveta imali su priliku da slušaju muziku koju su komponovali
velikani klasične muzike članovi poznate bečke porodice Štraus, ali i dela
Đuzepea Verdija i Riharda Vagnera, povodom 200. godišnjice njihovog rođenja.
Kao i
prošle godine Bečkom filharmonijom dirigovao je Franc Velzer Mest, a na
programu su bile popularne kompozicije koje Bečka filharmonija izvodi od prvog
novogodišnjeg koncerta 1939. godine - valceri i polke Jozefa i Johana Štrausa,
"Štajerske igre" Jozefa Lanera.
Uz muziku
iz opere "Loengrin" Vagnera i "Don Karlos" Verdija na
Bečkom novogodišnjem koncertu nastupili su i baletski igrači Baleta bečke
Opere.
Na
ovogodišnjem 73. Novogodišnjem koncertu bečke filharmonije premijerno su
izvedena dela dinastije Štraus kao što su valcer "Sa planina ili
"Hesperusbanen. Ukupno je na novogodišnjem koncertu izvedeno sedam dela
porodice Štraus.
Inače, u
publici su bili prisutni i članovi porodice Štraus. Naime, među publikom je
sedela 90-ogodišnja praunuka Jozefa Štrausa Hedvig Ajgner-Štraus.
Bečka
filharmonija, povodom održavanja Novogodišnjeg koncerta, objavila je, da će,
kao i ranijih godina, donirati 2,5 miliona evra u svrhe humanitarne akcije
"Svetlost u tami", organizacijama Crveni krst, Amnesti internešenel i
žrtvama mina.
Sledećim
novogodišnjim koncertom, kako je saopšteno, dirigovaće Danijel Barenboim.
RTS
Pretplati se na:
Postovi (Atom)